|
|
subota, 07.01.2006.
life is complicated
Hey...
kako BURAN DAN!
1) počeo me peći pirs na jeziku - i to prilično! Uopće ne kužim zašto jer imam ga već 6 godina i do sada mi nije radio probleme. Osim naravno prvih tjedan dana - tako je boljelo da sam u nekim trenucima skoro izgubio svijest! Neću ga još vaditi nego ću pričekati još koji dan (kad je majka za ručkom primijetila da ne mogu jesti tj. da radim čudne face jer me boli jezik, htjela je da odemo na hitnu pomoć!haha).
2) odgrizao sam nokte jer sam bio nešto živčan bez veze. Katastrofa. Dođe mi da odem na ugradnju - fakat. Jedan kolega iz Italije (igra za neki ŽLJ klub druge lige -halo? je dao ugradit nokte i uopće se ne kuži da su ugrađeni. Mislim, misu to oni onak ženski ugrađeni nokti s frenchom nego kratki muški. al brijem da tu u alessandro salonu di se inače kvarcam i sve to ne bi znali tak napravit... i uostalom bilo bi mi bed tražit ugrađivanje noktiju jer ova naša zemlja još nije na tom stupnju open-mindnosti da može handle something like that.
3) promijenio sam si pirs na obrvi - više nemam kuglicu nego samo onak ringić. ludnica je.
4)odustao sam od pirsanja bradavice jer je jedna treba -do čijeg mi je mišljenja stalo very much - rekla da je previše.
da....life is complicated
|
petak, 06.01.2006.
nikad više
zaplakao sam noćas
što od ljutnje, što od stida
proplakao sam noćas na toj crnoj tužnoj cesti
na mokru asfaltu
isplakao sam noćas laž njenu svaku
svaki poljubac svoj
ali neka
neka plačem
suze moje neka teku
al samo nek ona sniva mirno
bez tereta na duši
bez suza za mene
suza njenih ja nisam vrijedan
ja isplakat ću mora, oluje i kiše
al nek ona sniva mirno
bez tereta na duši
nek ne zaplače nikad
nikad više
|
četvrtak, 05.01.2006.
Bolesno štene čini život boljim
trenutno mi je život sav u komi. u nekoj sam čudnoj bezrazložnoj depresiji - ili sam sebi lažem i uvjeravam se da je bezrazložna;
nedavno mi je umro djed pa je stara u totalnoj komi i tuli po cijele dane, ljubavni život mi je više no nesređen + psić kojeg je little sister dofurala doma prije 2 mjeseca je sick pa ga JA moram svaki dan DVA PUTA moram furat na infuziju.
Nije da mi je to neki problem jer FAKAT V-O-L-I-M životinje i najradije bih ih sve udomio, ali ponekad ipak proklinjem sestru šta je morala pokupit s ceste baš bolesno štene kad ima na tisuće zdrave štenadi...
ALI IPAK, ovako se osjećam da činim život...možda ne ljepšim (iako ni u to nisam siguran!?), ali sigurno boljim. Radim nešto korisno. Pomažem nekome. Činim dobro djelo!
It makes me a better man.
|
Tiho... Još Tiše
Jednom...
Jednom kad nestane njena osmijeha...
Kad nestanu riječi s njenih usana...
"Ti jedini me znaš u dušu" - šaptala bi tiho
Tiho... još tiše
Kad nestane njena pogleda...
I mirisa kose njene boje vlati suhe trave...
Kad nestane njena uzdaha
I poput svile meka dodira
Kad nestane svega njenog
I ostanem sam u noći
I tada ja znat ću ono što šaptala bi tiho
Tiho... Još tiše,
Tiho... Još tiše,
Tiho... Još tiše.
|
Nešto za sve vas. Nešto za zauvijek.
Ovo je moj prvi post.
Blog sam odlučio početi pisati prvenstveno za svoju dušu, a onda i za sve vas - cijeli svijet.
Prošvrljao sam malo vašim blogovima i ostao ugodno iznenađen, gotovo zapanjen, činjenicom koliko predivnih tektova ili bolje - cijelih romana ovdje ima!
Mislim da je potpuno suvišno sve vas stavljati u linkove jer svi znate koji ste i koliko vrijedite.
Ipak, u linkove sam morap svrstati dvoje marljivih pisača koji dragocjene riječi i vrijeme, kojeg očito imaju i previše, troše na nešto crno, ružno i sramotno.
Kao što u boxu sa strane piše, stavio sam svoju sliku jer ne vjerujem u skrivanje i anonimnost:
Ono što imaš reći jest ono što jesi. Ako se stidiš svojih riječi to znači da se stidiš sebe, a ako je tako... zbog čega živiš?
Blessed be...
Oliver
|
|
